29.10.2017.

Sidro luke moje

Uvijek sam vjerovala da ce bit nesto od njega, bio je momak za sve. Pametan, dovoljno drzak da prodje kroz zivot i dovoljno emotivan da osvijetli srce kao sunce. Pricao je o prijateljima, pricala sam mu o njegovim prijateljima. Vozali smo se gradovima kroz kise,oluje i samo sam tu bila sigurna, na bilo kojoj brzini,bilo kojoj cesti ako je bio uz mene. Dokazao je sto puta sve, dokazao je i da stiti moj zivot kad smo zamalo poginuli a on drzao volan i mene, hujio zbog moje nepaznje, vrpoljenja i nevezivanja pojasa. Nikad nisam imala luku ali uz njega je bilo moje sidro. I postao je sad kada vise nismo mi, ja mu se divim u kakvog covjeka se pretvorio, sazrio i maknuo se od svega. A ja sam ponosna jer sam ga pred svima branila, i kad dodju teske oluje pomazim papir bijele cokolade s njegovim imenom ispisanom, pogledam u kazaljke 16:50 i zahvalim nebu sto ga znam, sto sam ga voljela i sto je takav covjek kakav jest.


Stariji postovi



Made:~honeeybee