Volim nase slucajne susrete, tvoje kampovanje pred mojom zgradom. I sve tvoje mane, svako izbivanje lutanje, hvatanje krivog aviona za dalek put. Tebe je Sunce moje tesko voljeti. Pamtim tvoje rijeci od proslog puta " Vidis, sa mnom neko moze da zivi iz dva razloga. Prvi - ne poznaje me dovoljno, drugi voli me takvog kakav jesam, zna me bolje od mene samog i pusta me. Vidis ova prva ima neki moj potpis, lezanje pored mene kad se napokon vratim sa svih putovanja, da prepakujem kofere. Dok druga ova sto me voli evo je ovde, uprkos svim mojim sranjima, voli me. I ovu drugu bih ukrao daleko od svega ali to ne bi bila ti, ti sama moras da dodjes u ove kandje inace ne vrijedi, ja cu da gledam takvu lijepu kako se drugom sredujes i odlazis, meni si najljepsa uvijek i bez haljine i bices sve dok nosis osmijeh zbog mene." Znas moram da ti priznam sad kad smo vec zaglavili ovde s osjecajima, i ovim kravama sto su nam preprijecile put voljela sam te vise nego sebe, vise nego svoj zivot. " Bila si ljuta onda na mene kad smo zamalo poginuli, a ja molio Boga da samo udari auto u moju stranu." - Nisam, nikad na tebe ljuta bila, samo sam brinula jer si lud, jer riskiras svoj zivot kad si bez mene, a ja bih radije da te vidim u zatvoru ili bilo kako samo zivog. Od svega cu te izvuc, sve oprostit osim da umres." ja cu uvijek znatii kojim avionom bjezis i kojim ces da mi dodjes bez kofera i napravis haos kakav samo ti to znas"