Gledajuci te sitne male smedje oci vidim tebe, vidim sva propala obecanja koje si dao sebi. Vidim sve ono sto nisi ostvario u ove tri godine, a mogao si. Imao si bezbroj mogucnosti i potencijala koje nisi iskoristio. Odao si se lakim zenama, porocima kojih je bilo i previse. Sreca je sto se nikad nisi okusao u kartama, mada bi savrseno odglumio i uloga bi ti pristajala jer tebe ljudi ne poznaju, tvoj uzdah nije od umora, nego bjesnila. Zamisljam tvoje sitne oci, duboke bore oko njih kako gledaju u jednom pravcu i namrstene su stalno, bez obzira na rezultat. Gubis! Tvoji strahovi i tvoja buducnost to nije ovde, nego preko. Nisi ti za ovo nistavilo koje te ubija. I te male smedje oci,bucmasti obrazi i tanki prstici nisu oni za ovaj svijet, nisu tu da krenu tvojim stopama. Tim laganim, nesigurnim koracima trebaju da idu u bolje. Posljednji put ti govorim idi. Za 30 godina zelim cuti kako imas veliki stan, s pogledom na park pokriven skandinavskim snijegom, u koji svako jutro vodis svoje unuce na vruci kakao. S juga cu da ti nazdravim i posaljem razglednicu plantaze maslina i osjetices miris starog vina iz kamenog podruma. Dugo cuvan za posebne prilike. Zacuces galop konja i laganu canzonu, povjetarac koji mrsi bijelu cipkanu haljinu i uvodi nered u kosi, sireci slan miris mora. Osjetices u svoj toj hladnoci davno ljeto. Vucinu i slatkasti parfem, isceznuce kao i slike u tvom oku i culima. Do nove razglednice, za 30 godina.